Aleksandar Veliki iz Ahilove loze

Letra

**[INTRO – šapat, pa snažan bubanj]** Iz srbske zemlje gdje bogovi hode, gdje se čuje koplje kroz dan i noć, rođen je onaj što nije znao za granicu, strah ni nemoć. U krvi mu pjesma drevna, u očima plamen i grom — od Ahila naslijedi srce, a svijet mu postade dom. **[STROFA I]** Pod Pindom vjetar zastade, kad konj pod njim prvi put zagrmi, Makedonija podiže glavu, a Persija poče da drhti. Filip mu ostavi krunu, a on uze mač i put, pred njim su stajale zemlje, iza njega — vječni trag. **[PRED-REFREN]** Nije tražio zlato, nije tražio prijesto sam — u grudima nosio je Troju, u duši Homerov san. **[REFREN – VELIKI, HIMNIČAN]** **ALEKSANDRE! SINU MUNJE I MAČA!** **IZ AHILOVE LOZE, KRV TI GORI JAČA!** Od Pella do Troje, od Nila do Inda, tvoje ime kroz vjekove još odjekuje svuda! **ALEKSANDRE! NEK ZAGRMI ZEMLJA!** **NEK SE PROBUDI STARA HELADA!** Kad podigneš mač prema nebu, i kamen pamti — **ALEKSANDAR NE PADA!** **[STROFA II]** Granik je crven od zore, kod Ioneskog mora šapće vjetar, ogromni otpadani gradovi, između njih, sin u zoru. Stare zvijezde sja, u noći se sviraju, svaki korak boji se, a hrabri se ne boje. **[MOST]** U tami se