Ponoćni pogled na grad

Versuri

Ne ulazim u rasprave nego pustim ih da nastave Pa stanem gdje smo sad, tu sva magija nestaje Uginuli miris tuga tinja streljanih snova, maštanja i ludila U zadnjih par godina u očima ‘ono nešto’ se zagubilo Svega se skupilo, sad samo sami sebe ne vidimo Koliko lažemo se čudimo Uz vrijeme, rad, strpljenje ovdje dospjeli smo sudbinom Bilo moje, Nedimovo ili Belmino suvišno je i pitat Neupitna ekipa puna ljubavi smo bili i kada nismo osječali ništa Stajali iza sebe te živili svoje mišljenje Zauzeli svoje stavove u mordornim vremenima Pokazali sebi I drugima šta znači biti ekipa Kroz Vašu priču o nama, više sam stek'o dušmana Nego sto sam im'o na radiju puštanja Period pun sranja, ali živim za one sekunde Za one trenutke i za one ljude Što mi donosu smijeh na lice i anuliraju sve šuplje Ljubomorne i lažne priče Umjesto da lakše dišem Postao sam umoran od negativnih umova Lažnih drugova i ni odakle izmišljenjih dugova Neću prestati bit' balavac, ne zelim taj ishod Znam kol'ko mrze kad si formirana ličnost Sličnost je prednost, razmišljanje je prijetnja Postaje mi muka,sramota me porodičnih poteza Spuštanja drugih u svrhu liječenja kompleksa Nekad se zapitam zar mi je mjesto medju njima I hoće li me mijenjati vremenom sva okolina Nisam dobar svima, nisam nikad to ni htio Samo sam radio po svome i nisam se krio Dodje mi da okrenem glavu i ne gledam nazad Al' još uvijek mi je neodoljiv ponočni pogled na grad To su ona svijetla što me na pisanje podstaknu Mozda mi je legal ta dzungla, naucila me sve o opstanku Nije upadljivo, ovdje se svuda zlo koti Ne mogu da ga trpim kao u kafani nikotin Odlutam nekad u pjesmu, pobjegnem na momenat Vratim se i shvatim da ovde nije vrijedna pomena Navik'o sam bit’ donji ne trkam se pa nemam cilja Neupitan sam do vrha ako ima viša svrha Nisam bitan sad, al' vrijeme će razjasnit’ Ko su bili pravi a ko su bili lažni