Mostarova Lika, Svirka Mosta

Låttext

Stari Most nad Neretvom stoji, u srcu Mostara, pod hercegovačkim nebom. Nije samo kamen iznad hladne rijeke, već dio grada koji stoljećima traje. Generacije su preko njegovog luka prolazile, noseći svoje priče s jedne obale na drugu. Mostar se razvijao uz prelaz preko Neretve, a njegovo ime spominje se još hiljadu četiristo sedamdeset četvrte godine. Ime grada vezuje se za mostare, čuvare mosta koji su pazili prijelaz. Prije današnjeg kamenog luka na tom mjestu postojao je stariji prijelaz. U šesnaestom stoljeću stigla je velika promjena. Sultan Sulejman Veličanstveni naredio je gradnju, a posao je povjeren mimaru Hajrudinu, učeniku velikog osmanskog graditelja Sinana. Godine hiljadu petsto šezdeset šeste nad Neretvom je završen novi kameni most. Jedan snažan luk spojio je dvije obale, visoko iznad zelene hercegovačke rijeke. Uz njega su stajale kamene kule, Tara na jednoj, Halebija na drugoj strani. Most je postao srce starog Mostara, mjesto susreta, prolaska i svakodnevnog života. Prolazila su carstva i mijenjale se države, ali njegov luk ostajao je iznad Neretve. Osmansko doba ostavilo je stare mahale, a austrougarsko vrijeme novo lice grada. Različiti svjetovi susretali su se u Mostaru, dok je most povezivao njegove obale. Vremenom je postao više od građevine. Njegova slika postala je slika Mostara. Putnici su dolazili da vide njegov luk, a Mostarci su uz njega vezivali uspomene. Sa njega su hrabri skakači letjeli prema Neretvi, čuvajući tradiciju koja je postala poznata daleko. Stoljećima je odolijevao vremenu, ali rat devedesetih donio je razaranje. Historijski Mostar teško je stradao, a Stari Most našao se među ruševinama rata. Devetog novembra hiljadu devetsto devedeset treće, nakon granatiranja, njegov luk pao je u Neretvu. Kamen koji je stoljećima spajao obale nestao je pred očima Mostaraca. U rijeku nije pala samo građevina, pao je jedan od najvećih simbola grada. Slika praznine između dvije obale obišla je svijet i ostala duboko zapamćena. Ali priča Starog Mosta nije završila padom. Već nakon njegovog rušenja rodila se želja da se izgubljeni simbol ponovo podigne. UNESCO je pozvao na njegovu obnovu, a kasnije su se povezali stručnjaci, Mostar, Svjetska banka i međunarodni partneri. Tražilo se rješenje koje će poštovati prošlost. Proučavani su stari nacrti i način gradnje, a kamen je ponovo dobio presudnu ulogu. Dio izvornog kamena izvađen je iz Neretve, dok se za obnovu koristio i odgovarajući kamen kako bi novi luk slijedio izgled starog. Radovi su zahtijevali godine strpljenja, znanja i međunarodne saradnje. Kamen po kamen vraćao se poznati oblik, a iznad Neretve ponovo je rastao luk. Dvadeset trećeg jula dvije hiljade četvrte obnovljeni Stari Most svečano je otvoren. Ponovo su dvije obale bile spojene. Ponovo su ljudi prelazili njegovim kamenjem. Ali obnovljeni most nosio je novu težinu, jer je sada čuvao i sjećanje na svoj pad. Postao je simbol obnove i saradnje, ali i podsjetnik koliko se lako naslijeđe izgubi. Godine dvije hiljade pete područje Starog mosta i Starog grada Mostara upisano je na UNESCO listu svjetske baštine. Njegova vrijednost prepoznata je širom svijeta kao simbol suživota različitih zajednica, međunarodne saradnje i pomirenja. Danas se iznad Neretve ponovo čuju koraci. Turisti dolaze iz različitih krajeva svijeta, Mostarci prolaze putem svojih predaka, a skakači ponovo gledaju prema hladnoj rijeci. Ispod kamenog luka Neretva nastavlja teći, kao što je tekla kroz stoljeća njegove priče. Stari Most zato nije samo spomenik. On govori o gradu koji je preživio promjene, o rušenju koje nije postalo posljednja riječ, i o ljudima koji su odlučili vratiti izgubljeno. Njegov kamen pamti i ljepotu i rane, ali njegov luk ponovo spaja dvije strane. Dok god Neretva prolazi kroz Mostar, njegova priča ostat će iznad njenih voda. Priča o mostu sagrađenom prije stoljeća, srušenom u jednom teškom danu, pa ponovo podignutom iz vlastite uspomene. Stari Most ostaje srce Mostara, i jedan od najprepoznatljivijih simbola Bosne i Hercegovine.