Čekaš li me pod Gradinom?

เนื้อเพลง

[Verse 1] Na Peruljicama djeva ruže brala, od rumenih ruža vijenac je tkala. Vitez konja vodi, pa zastane kraj nje, ona diže oči — on zaboravi sve. [Verse 2] Na Marinkin brijeg odlazili sami, zakletve su svoje šaptali u tami. Prvi put je tada zagrli i ljubi, srce mu zadrhta da je ne izgubi. [Chorus] Čekaj mene, dušo, tamo pod Gradinom, kad se prve laste jave nad dolinom. Ako me ne bude dok cvate cvijeće, znaj da moje srce drugoj poći neće. [Verse 3] Zora rudi, vitez u boj sada kreće, ona ga još grli, pustiti ga neće. Prsten joj daruje, ona mu maramu: „Nosi je uz srce, ne ostavljaj samu.“ [Verse 4] Na Rantaku čeka dok se veče sprema, osluškuje stazu, a koraka nema. Prolazile zime, prolazila ljeta, prsten joj na ruci čuva trag zavjeta. [Chorus] Čekaj mene, dušo, tamo pod Gradinom, kad se prve laste jave nad dolinom. Ako me ne bude dok cvate cvijeće, znaj da moje srce drugoj poći neće. [Bridge — melodic whisper, low organ drone, restrained marching snare] Na Popovcu jednom, pred kraj vedra dana, njegov drug se vrati, sav krvav od rana. Pruži joj maramu, pa obori glavu: „Tvoje ime šapnu, pa pade na travu.“ [Verse 6 — return to clear melodic singing, sparse accompaniment] Na Grobaku njemu praznu humku sprema, da mu ima prići kad već njega nema. Ružmarin posadi da mu čuva snove, klekne pa ga tiho po imenu zove. [Final Chorus — deeply emotional, restrained] Čekam te, moj dragi, tamo pod Gradinom, opet prve laste lete nad dolinom. Sve se kući vraća dok cvate cvijeće, samo tvoje oči moje vidjet neće. [Short Hollow Outro — fading hurdy-gurdy and low organ drone, no vocals] [End]