Lyrics

Gospodine, Bože spasenja moga,
danju vapijem, noću pred Tobom jecam.
Duša mi je zasićena nevoljama,
i život moj tone u sjenu smrti.

Postao sam kao čovjek bez snage,
kao da sam zaboravljen – kao prah bez glasa.
Ti si me smjestio u duboku jamu,
među zidove tame, gdje svjetlo ne dopire.

Valovi tvoji udaraju me bez milosti,
svaki dan, bez predaha.
Udaljio si od mene sve što mi bijaše blisko,
i prijatelji moji postadoše stranci.

Zatvoren sam, ne mogu izaći,
i oko mi gasne od plača.
Vapim ti, Gospode, iz ove tišine,
ali tvoja šutnja je dublja od jame.

Zašto skrivaš lice svoje od mene?
Zar se čuda tvoja zaboravljaju u tami?
Zar u grobu ima još pjesme?
Zar tama poznaje tvoju milost?

Moji znanci su – tama.
I tama me razumije više nego ljudi.
Ona ne pita, ne obećava, ne laže.
Samo šuti. I sluša. Kao Ti.