Lyrics

O rodnoj grudi, o srcu moga kraja,
Gdje Tara tijem Lima tajnu svojih voda raja,
Kolašin i Berane, dva grada u mojoj duši,
Kao dva oka, u srcu se ne daju da se guše.
Mama Šćepanović, otac Dević,
U onim ulicama, gdje su prvi koraci bili,
Te planine visoke i rijeke što teku,
One su moje, one u srcu ostaju da svijetle.
O, Kolašine, sa tvojim hladnim jutrima,
Sanjam kako ljuljaš me u obilu, sa mirisom zlata,
Tvoj snijeg i tvoje ljetnje rijeke,
Nosim ih uvijek u svojoj duši.
A Berane, grad iz koga izlaze snovi,
Tvoj limov tok i polja što rastu,
Ti si meni sve, moji korijeni, moji tragovi,
Ti si te rijeke, te šume, te ljudske ruke.
Ti, gradovi moji, sa planinama velikim,
Gdje gusle sviraju, gdje pjesma teče,
Tu je moja snaga, moje porijeklo,
Tu je moja ljubav, vječni moj odjek.
San mi je da pijem kozije i kravlje mlijeko,
Dok na stolu listat sir miriše kao sjećanje,
To su moji prađedovi slavni, moji preci,
To su moji junaci, kojima pjesma zvuči do dana današnjega.
Rodno ti, moje, ne možeš da umriješ,
Dok u srcu nosim svoje planine i rijeke,
Sanjem tvoje mirise, tvoje gusle, tvoje pjesme.