Zmajevi na Krilima Svijeta

Lyrics

Edin Džeko rođen je u Sarajevu, gradu koji će uvijek nositi u srcu. Još kao dječak zavolio je fudbal, ne sluteći koliko će daleko stići. Na sarajevskim terenima počeo je san, koji će jednog dana upoznati cijela Evropa. Prve velike korake napravio je u Željezničaru, klubu u kojem je počela njegova karijera. Na Grbavici nije odmah bio velika zvijezda, niti je njegov talenat svima bio očigledan. Igrao je, učio i čekao svoju priliku, dok se njegov pravi put tek otvarao. Dvije hiljade pete napustio je Sarajevo, i otišao u Češku tražeći novu šansu. U Teplicama je počeo pokazivati snagu, visinu, upornost i osjećaj za pogodak. Daleko od kuće gradio je svoje ime, korak po korak, bez velikih obećanja. Dvije godine kasnije stigao je Wolfsburg, i pred njim se otvorila Bundesliga. Tu je Evropa upoznala Edina Džeku, napadača koji je postajao sve opasniji. Golovi su dolazili, samopouzdanje je raslo, a Sarajevo je pratilo njegov veliki uspon. Sezona dvije hiljade osme i devete donijela je trenutak koji mijenja karijeru. Wolfsburg je postao prvak Njemačke, prvi put u historiji osvojio Bundesligu. Džeko je sa Grafiteom predvodio napad, koji je rušio protivnike širom Njemačke. Već naredne sezone otišao je još dalje, postao je najbolji strijelac Bundeslige. Dječak koji je krenuo sa Grbavice sada je bio među najboljim napadačima Evrope. Njegovo ime pratili su veliki klubovi, a novi izazov čekao ga je u Engleskoj. U januaru dvije hiljade jedanaeste potpisao je za veliki Manchester City. Premier liga tražila je snagu i strpljenje, ali Džeko nije odustajao kada je bilo teško. Čekao je minute i koristio prilike, dok nije postao dio klupske historije. Maj dvije hiljade dvanaeste ostao je poseban. Cityju je trebala pobjeda za titulu. Protiv Queens Park Rangersa vrijeme je nestajalo, a dugo čekani san izgledao je izgubljeno. Džeko je glavom pogodio u nadoknadi, pa je Agüero ubrzo završio historijski preokret. Nakon Engleske stigao je u Rim, gdje je obukao dres velike Rome. Prva sezona nije uvijek bila jednostavna, ali ponovo je odgovorio na terenu. U sezoni dvije hiljade šesnaeste i sedamnaeste postao je najbolji strijelac Serie A. Roma je s njim živjela velike noći, a Barcelona je ostala posebna uspomena. Dvije hiljade osamnaeste na Olimpiku Roma je napravila nezaboravan evropski preokret. Džeko je postigao prvi pogodak te večeri, i pomogao klubu da stigne do polufinala. Poslije Rome došao je milanski Inter. Ni godine nisu zaustavile njegovu želju. Osvajao je italijanske kupove i Superkup, i ponovo igrao na najvećoj evropskoj sceni. Dvije hiljade dvadeset treće sa Interom stigao je do finala Lige prvaka. Ali jedan dres imao je posebno mjesto. Dres Bosne i Hercegovine nosio je s ponosom. Za reprezentaciju je debitovao dvije hiljade sedme, i već tada počeo pisati veliku priču. Godine su prolazile, generacije se mijenjale, a Džeko je ostajao oslonac Zmajeva. A onda je došla dvije hiljade trinaesta. Kvalifikacije za Brazil donijele su historiju. Pobjedom protiv Litvanije u Kaunasu Bosna i Hercegovina ostvarila je veliki san. Prvi put izborila je Svjetsko prvenstvo, a slavlje se širilo zemljom i dijasporom. U Brazilu su Zmajevi izašli pred svijet. Prvi protivnik bila je velika Argentina. Bosna je igrala na slavnoj Marakani, na pozornici koju je dugo čekala. Džeko je predvodio napad svoje zemlje, u prvoj bosanskoj utakmici na Mundijalu. Protiv Nigerije njegov gol je poništen, u odluci koja je izazvala velike rasprave. Bosna je porazom izgubila šansu za prolaz, ali turnir još nije bio potpuno završen. Protiv Irana Džeko je zatresao mrežu, u prvoj pobjedi Bosne na Svjetskom prvenstvu. Poslije Brazila njegova uloga postala je veća. Preuzeo je kapitensku traku od Emira Spahića. Postao je vođa novih generacija Zmajeva, i lice reprezentacije širom svijeta. Postao je rekorder Bosne po nastupima, i najbolji strijelac u historiji reprezentacije. Njegov put nije počeo kao bajka. Nije odmah proglašen budućom velikom zvijezdom. Morao je otići i dokazivati se, od Češke do najvećih liga Evrope. Upravo zato njegov uspon nosi poruku, da početak ne mora odrediti kraj. Od Željezničara do Wolfsburga i titule, od Manchestera do Rima i Milana, igrao je na najvećim evropskim stadionima. Osvajao trofeje i rušio vlastite granice, ali se uvijek vraćao bosanskom dresu, gdje su ga čekali njegovi Zmajevi. Jednog dana završit će se svaka karijera, ali neke priče ostanu poslije posljednje utakmice. Ostat će Grbavica, golovi i velika prvenstva, kapitenska traka i historijski Brazil. Ostat će generacije koje su uz njega vjerovale, da Bosna može stati pred najveće. Od sarajevskog dječaka do kapitena Bosne, put Edina Džeke prešao je granice fudbala. Postao je simbol rada, trajanja i ponosa, ime poznato daleko izvan njegove zemlje. A kroz sve klubove i velike stadione, uz njega je ostala Bosna i Hercegovina.