Đerzelez Alija

Lyrics

[Verse 1] Razboli se Đerzelez Alija, U planini pod zelenom jelom, Na njemu se bijeli košulja, Kao gruda u planini snijega, Nit ga pere majka ni sestrica, Niti ljuba, skoro dovedena; Kiša pere, žarko sunce suši. Doleti mu siv zelen sokole, Donosi mu u kljunu vodice. [Verse 2] Njega pita Đerzelez Alija: – A bogati, siv zelen sokole, Kakvo sam ti dobro učinio, Da ti meni donosiš vodicu? Govori mu siv zelen sokole: – Bogami, Đerzelez Alija, Veliko si mi dobro učinio: Kad je vojska na Drobnjacima bila, Moji ptići jako poletili, Pa panuli po zelenoj travi, A ti sjaha sa konja dorina, Pa pokupi moje ptiće male, Pa ih diže u jelove grane. Tada si mi dobro učinio, Što ti nikad zaboravit neću. Onda veli Đerzelez Alija: – Bogu hvala, kad imam jarana! [Verse 3] O sokole, sivoga ti perja, Hajd odleti šeher Sarajevu, Do džamije, ama do Begove, Do ćuprije, ama do Careve, Onda brdu do Sinan tekije, Do avlije Đerzelez Alije, Pa ti vidi moju tanku kulu, Je li mi se porušila kula, Je li po njoj pala mahovina, Jesu l' zarovi na pendžerima Je l' mi stara u životu majka, Jesu li se sestre poudale, Je li mi se ljuba preudala? [Verse 4] U sokola pogovora nema, Odmah leti šeher-Sarajevu, Do džamije, ama do Begove, Do ćuprije, ali do Careve, Onda brdu do Sinan-tekije, Do avlije Đerzelez Alije. Kad je gore, kula prebijela, Nije po njoj pala mahovina, Nit' su zarovi na pendžerima, Stara majka po avliji hoda, Kud god hoda, bijele kose guli: – Ovuda je moj sin hodio, Svoju majku za ruku vodio. Ali više za života neće. [Verse 5] Dvije sestre basamake ljube: – Ovuda je naš brat hodio, Mile sestre za ruke vodio, Ali više za života neće. U kuli mu vjerenica ljuba, Na njoj diba i kadifa, Biser niže, tanko pijeva: – U četvrtak, koji prvi dođe, Doće po me kićeni svatovi, Sa Zagorja Čengić Hasan-bega. [Verse 6] Tad je soko natrag vratio, Doletio Đerzelez Aliji, Sve mu kaza što vidje i čude. Kad to čuo Đerzelez Alija, Načini se sužnje nevoljniče, Pa on ide na put pred svatove. Otud idu kićeni svatovi, Kako koji svat prolaziše, Svaki njemu sadaku bacaše. [Verse 7] Kad najaha Alijina ljuba, Tada viknu Đerzelez Alija: – Što se uda, Alijina ljubo, Je l' za zdravlje Hasan-begu svome, Je l' pred dušu Đerzelez Aliji. Kad to čula Alijina ljuba, Jadnoj joj se srce rascjepilo, Hvatala se niz bedra u džepe, Pa izvadi četiri dukata: – Evo tebi, sužnje nevoljniče, Ne za zdravlje Hasan Begu mome, Već pred dušu Đerzelez Aliji, Koga nikad zaboravit neću, Al' ovako od Boga suđeno. [Verse 8] Tada pita sužanj nevoljniče: – Je li smijem ja sa vama pođem? – Smiješ, koliko ti drago. Kad dođoše na Zagorje ravno, Večeraše i akšam klanjaše. Zamoli je sužanj nevoljniče: – Je li smijem ovdje zapjevati? – Smiješ, koliko ti drago. [Verse 9] Kad zapjeva sužanj nevoljniče: – Razboli se Đerzelez Alija, U planini, pod zelenom jelom, Na njemu se bijeli košulja, Kao gruda u planini snijega, Nit ga pere majka ni sestrica, Niti ljuba, skoro dovedena, Kiša pere, žarko sunce suši, Doleti mu siv zelen sokole, Donosi mu u kljunu vodice. [Outro] Kad to čula Alijina ljuba, Tri tavana nogam polomila, Tri pendžera rukama razbila, Skoči mlada na mermer avliju. Kad je vidje Đerzelez Alija, On je uze za bijelu ruku, Odvede je šeher-Sarajevu.